Upravo iz tog razloga  poigravam se sa čovjekom koji umišlja da je bog. Na svom putu od renesansnih ideala savršenih proporcija tijela (skica po Vitruviju, Leonarda da Vinčija) do “nove estetike” savremenog doba, moj čovjek se rastapa i gubi identitet. “Svemoćan” i gord živi svoju zabludu. Vjeruje da posjedovanjem plastičnog prenaglašeniog tijela dobija božansku moć kojom se suprotstavlja procesu starenja i odlaže smrt. Razumjivo, tako “moćan” polaže  puno pravo i na sav živi svijet oko sebe , primjenjujući svoje klišee i nove formule života na svoje ljubimce. Koji je sljedeći korak? Silikonski dodaci na tijelu ljubimca? Ne kaže se slučajno da pas liči na svog gospodara.

Živimo u medijski prezasićenom društvu, u kome se prekomjerno proizvodi da bi se prekomjerno trošilo. Vrijeme depresije i bensendina, kupoholičara, kladioničara, internetoholičara, pornoholičara … određuje naš put, opet, pod šifrom “novih sloboda”, čiji smo zatočenici. Nažalost, i pas je usmjeren trasom svog “gospodara” ne odlučujući o svojoj sudbini. Sve je na granici realnog i virtuelnog. Suština je u aplikaciji i simulaciji. Spiderman, heroj i dobri duh koji spašava svijet napustio je teren , a Spiderdog stupa na scenu.